Svakog dana, gotovo rutinski, ukrašavamo svoje lice ispred ogledala – red pudera, karmina, parfema i na kraju omiljene minđuše. Dok ih pažljivo stavljamo na uši, diveći se svom odrazu u ogledalu, spremne za novi dan, ne razmišljamo o tome odakle potiče ovaj kultni predmet. Koji narod se smatra kolekvkom minđuša? Da li ovaj predmet nosi neku imanentnu simboliku i značaj?

Zlatne (ili srebrne) minđuše nisu običan komad nakita, one u sebi nose bogatu istoriju ljudske civilizacije, simbol su moći, snage i otpora. Iako se oblik, materijali i način nošenja minđuša kroz istoriju menjao – jedno je ostalo isto – ljubav prema naušnicama i ljudska potreba za ukrašavanjem su vanvremenski i prisutni u svim delovima sveta.

Da li ste znali da su prve minđuše nosili muškarci, pa tek onda žene? Arheolozi su prve oblike, onoga što danas poznajemo kao minđuše, pronašli na tlu Mesopotamije, u grobicama grada Uru, iz perioda od 2 500 godina pre nove ere. Zmije, mesec, sunce i drugi prirodni fenomeni su bili omiljeni oblici među stanovnicima Mesopotamije. Verovali su da se centar inteligencije nalazi u ušima kroz koje božanski duhovi mogu da uđu u telo. Zato su se bogato ukrašavali minđušama kako bi zaštitili telo od ,,zlih duhova''.

Stari Egipat 

I, Egipćani su voleli da se ukrašavaju minđušama. U početku su ih nosili samo muškarci, faraoni, a kasnije i žene i drugi članovi društva. Za Egipćane je nošenje zlatnih minđuša bilo duboko simbolično – zlato je predstavljalo sunce, toplinu, snagu pa su zato često izrađivali minđuše kružnog oblika (po uzoru na formu sunca) koje su privlačile pozitivnu energiju i blagoslov bogova. Njihova tehnika izrade nakita je bila visoko razvijena i pored zlata, uključivala je druge plemenite materijale.

Rim i Stara Grčka

Na drugoj strani sveta, u antičkoj Grčkoj i Rimu, kultura nošenja minđuša bila je široko rasprostranjena. Dok su Egipćani nosili minđuše kako bi označili svoj imućni status, u Rimu su ih nosili samo robovi, a u Grčkoj prostitutke. Kasnije se običaj nošenja minđuša proširio na sve članove društva. Siromašni su minđuše izrađivali od drveta, srednji sloj od srebra, dok je zlato i drago kamenje bilo rezervisano samo za najbogatije članove društva. Što se oblika minđuša tiče – stari Grci voleli da da ukrašavaju minđuše lavovskim i ovnovskim glavama. Poput starih Egipčana, minđuše su predstvljale sveti predmet, a kroz priveske na minđušama odavali su poštovanje i počast Bogovima.

Minđuše u afričkim plemenima

Afrička plemena su posebna inspiracija za istraživače širom sveta. Domordačka plemena Afrike imaju bogate tradicije nošenja minđuša i drugog nakita. Poznato je da u nekoliko centralnoafričkih plemena poput Maasai i Fulani žene vole da nose velike minđuše kao simbole zavođenja, seksualnosti i ženstvenosti. Staro afričko verovanje kaže da minđuše mogu da zaštite mlade devojke od zlih duhova, pa majke obično stavljaju 18 minđuša devojkama pre braka kako bi ih zaštitle od zlih duhova.

Srednji vek

Mračni srednji vek doneo je zabranu nošenja minđuša i drugog nakita. U skladu sa dogmom katoličke crkve, u 13. veku crkva je zabranila bušenje ušiju navodeći da ljudi ne mogu menjati svoja tela stvorena prema Božijem liku. Tada su naušnice nosili samo društveni disidenti – lopovi, gusari i članovi niže klase. Krajem 15. i početkom 16. veka, minđuše ponovo osvajaju ljude, počinju sve više da ih nose i tada naglo dolazi do procvata juvelirstva kao zanata. Postojali su juveliri koji su pravili isključivo minđuše.

Minđuše u srednjovekovnoj Srbiji

Kultura nošenja nakita bila je rasprostranjena i u srednjevekovnoj Srbiji. Kako je Srbija bila bogata rudnicima srebra, nakit se najlešće pravio od ovog plementiog materijala. Minđuše su bile privilegija bogatih članova društva, odraz njihovog statusa i moći. Rituali bušenja ušiju su bili daleko bolniji nego što je to danas slučaj. U nekim krajevima Srbije koristila se pluta i igla, negde samo konac i igla, a uvo se prethodno žarilo koprivom kako bi se umanjio bol. U Srbiji je postojao običaj da muškarci – jedinci imaju ekskluzivno pravo na nošenje minđuša. Na taj način hvalili su se svojom imovinom i položajem naslednika u porodici.

Minđuše danas

Modni detalji, uspomena, porodično nasleđe, amajlije – minđuše su danas sve to i mnogo više. Rođene u davnim vremenima, minđuše su prošle dug put od simbola bogatstva i moći, do neizostavnog aksesoara. I danas, podjednako snažno fasciniraju muškarce i žene, bez obzira na njihov društveni status i godine. Par dobrih minđuša može da nam ulepša dan, unese svežinu i eleganciju onda kada nam je najpotrebnije. Istražite bogatu kolekciju Spenderella nakita vrhunskog kvaliteta i dizajna i ulepšajte sebi ili nekoj dragoj osobi dan.


Pogledajte sledeći članak

Podeli sa prijateljima